Sa Reisu-l-ulemom Husein ef. Kavazovićem i o ženskim pitanjima

128
Foto: sandzaklijka.com

Piše: Dr. Bisera Suljić Boškailo

Potražila sam prijem kod Reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, jer sam željela da ovim tihom i mudrom Reisu iznesem svoja dugogodišnja istraživanja i zapažanja koja se tiču organizacije džemata u dijaspori, a posebno uloge žena u džematu, kao i o drugim bitnim pitanjima za današnje Bošnjakinje i Bošnjake.

Reisu-l-ulema je izdvojio dio svog dragocjenog vremena za ovaj razgovor i danas sam imala prilike da mu postavim pitanja koja tište mnogobrojne Bošnjakinje.

Pitala sam ga:

– Zašto su pri džematima, odnosno džamijama samo imami zaposleni, a ne i svršenice medrese ili Islamskog fakulteta?

Koja je svrha tih fakulteta i škola, ako, bar koliko ja znam, nema ni u jednom džematu žena koja je u stalnom radnom odnosu i koja bi bila zadužena za džematlijke, djecu, omladinu, te organizaciju unutar džemata, gdje su žene, kao i u jednom domu, nezamjenjljive.

Pitala sam ga, da li se na tom polju može šta promijenit u Islamskoj zajednici i šta da se tu uradi da se to promijeni. Posebno je ovo pitanje bitno za dijasporu, jer sve više ljudi napušta Bosnu i u dijaspori su jedino još džemati mjesta gdje se susretamo i družimo, ali ne u tolikoj mjeri u kojoj bi mogli, jer samo 10 posto Bošnjaka je član nekog džemata u dijaspori.

Vjera najlakše i najjače spoja istomišljenike, i zato bi na ovom polju moglo puno da se postigne uz pomoć mualima.

Sa jačom ulogom žene u džematu dobijamo svestraniju ulogu džamata u očuvanju ne samo vjere, već i samog bošnjačkog identiteta. Prostorije džemata u dijaspori bi sa ženom mogle biti, pored klanjanja, sve više i mjesto gdje se susretaju kultura, obrazovanje, te bosanski jezik.

Državne institucije su nam troglavim sijamcima paralisane i džemat bi još jedini mogao da preuzme za Bošnjake to što ovamo nemamo i ne možemo još imati. A za sve to je potrebna žena u džematu, i to žena koja je tu u stalnom radnom odnosu, kao i imam što je.

Zar nije grijeh da se rad jedne mualeme svodi samo na nekog ko gasuli umrle žene?

Ovim sam načela danas pred Reisu-l-ulemom samo jednu temu na koju bi trebalo da se reaguje svim snagama jer u njoj leži neiskorišteni potencijal.

Dosadašnji rezultati reisa Kavazovića su me navili na to da sam osjetila da je on mehko i plodno tlo za ovakva pitanja, te da će on ponuditi i adekvatne odgovore i rješenja, zato sam i iznijela najprije ispred njega ovu vatru, od koje bi on kao vrhovni vjerski poglavar Bošnjaka mogao nekom svojom reformom da načini svjetlost.

Nažalost, nisam danas dobila odobrenje da snimim naš razovor (zeljeći i neku vrstu intervjua) zato ne mogu da citiram i Reisa, ali mogu samo reći svoj dojam koji je ostavio na mene, a to je da je on otvoren za ovakva pitanja i da će učiniti na tom polju koliko je u njegovoj moći, ali da je on mišljenja da se za sve ovo treba izboriti sama žena unutar džemata i sistema u kojem živi, te da on već u zadnje godine vidi tu pomaka.

Da, žena može puno, ali koliko su naše žene udružene i složne, odnosno svjesne i odlučne na jedan novi vid borbe za bolje sutra? Mišljenja sam da bi ovo pitanje, ipak, brže i efikasnije riješio neki pisani zakon koji donosi vrh IZ, odnosno Sabor.

No, možda sa evorpskim muftijom ćemo doći do najbržeg rješenja i ovog pitanja.

Možda, ako taj neko izabrani bude hrabar i inovativan, odnosno ako bude nosio u svojoj istinskoj vjeri i klicu reformatora.