U Tutinu promovisana knjiga “Vrisak” autorice Hasnije Avdović Zeković

102

Piše: Atifa Šaljić

U organizaciji Narodne biblioteke “Dr. Ejup Mušović” u sali Doma kulture u Tutinu održana je promocija zbirke pjesama “Vrisak” Hasnija Avdović Zeković, čiji promoteri su bili književnik Ramiz Šaćirović i profesorica Atifa Šaljić.

Autorica se, sticajem okolnosti, nakon izbjeglištva iz BiH nasla u Danskoj. Kako kažu,  zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Iz njenih stihova zaključujemo da med i mlijeko u tuđini nema ukus kao u zavičaaju. Hasnija je uspješna pedagoškinja u Danskoj. Radi na očuvanju maternjeg bosanskog jezika u zemlji gdje živi. Bez ikakve nadoknade drži časove bosanskoga jezika djeci iz BiH. Ostvarena kao majka i supruga, a sad i kao poetesa.

Autorica živi sa sjećanjima na jad ljudi koji su stradali u ratu i njihov vapaj za spasenjem niko nije čuo. Osjeća veliku dužnost da prenese na čitaoce  stradanja i sve muke onih kojih nema među nama, a otišli su samo zato što su se u tom trenutku našli na tom mjestu, mjestu gdje nije bilo spasa nemoćnima i nedužnima. Zemlji, Bosni!

Hasnija govori na sebi svojsten način. Govori o nasilju, poniženjima i boli majke za djecom. Majke, koja ne umije da mrzi, koja želi na svom bolu da pokaže, da ne želi osvjetu, ali želi da skrene pažnju na zle ljude i zla djela koja nikom ništa dobro ne donose. Iskušenja koja je doživjela, nisu je slomila da kloni duhom, bori se protiv mračnih sila i okruženja,

U ovoj zbirci je 80 pjesama sa istom tematikom, krv, strah, tuga, neizvjesnost, tama, kamen, bol, tuđa zemlja, nepravda, robinja, tunel, noć, zlotvori, prognanstvo, ožiljci i na kraju “Kažu vrijeme liječi sve”, da, ali za narod koji zna da prašta.

Čitajući ove pjesme, ne možemo, a da se ne  sjetimo Alekse Šantića, i on govori o tuđoj zemlji, koristeći  gradaciju. Ali on koristi gradaciju u pjesmi kada kaže: “seljače, goljo, tis i prah na podu…” Hasnija to radi u naslovima pjesama, svaka sljedeća slika je jača od prethodne…kamen, tama, strah, neizvjesnost, krv. Istinski iz duše opominje ljude, svijet, da moramo živjeti iako ne možemo zaboraviti  vječna stradanja, jad i bijedu, moramo živjeti, i ne uzvraćati zlo, ali ne zaboraviti zločin koji nam se desio. Čitajući njene pjesme, a posebno naslove, promoterki su se u glavi  složile  strofe i na kraju pjesma sa toliko jačine u poruka. Autorica je novonastalu pjesmu promoterke, obećala dodati zbirci.

Ko bude imao ovu zbirku pjesama u svojoj kući, ustvatri će imati historiju Bošnjaka XX stoljeća.